Priča o podzemnoj željeznici

Dio svog života provela sam u javnom prijevozu. I to uglavnom u onom pod zemljom, pritom najviše u pariškom metrou. Iako me u Hong Kongu nitko neće razumjeti ako tražim najbližu “metro” stanicu, jer se koristi riječ MTR, kao u New Yorku – subway ili Londonu – tube, itd., dalje u textu koristit ću meni najjednostavniji nazivnik za podzemnu željeznicu – metro.

Različitost podzemnih željeznica

U Parizu sam provodila svakodnevno namanje sat vremena u metrou, računajući vrijeme do posla i nazad plus ostale odlaske na druge krajeve grada. Ne zato što obožavam metro, već zato što je najbrži i najpraktičniji javni prijevoz, neovisan o gužvama na cesti.

I u ostalim gradovima ulazila sam i izlazila iz brzih vlakova, zavisno od vremena koje bih u gradovima provodila. Ako sam, na primjer, u nekom gradu boravila kratko vrijeme, radije bih izbjegavala vožnju metroom jer grad se jedino lijepo vidi i doživi upravo ako nisi pod zemljom.

Londonski tube

Razmišljajući o podzemnom hodnicima i vagonima, definitivno se razlikuju od grada do grada. Tako je npr. najstariji metro na svijetu, vrlo jednostavan za korištenje, odlično povezan s cijelim gradom, istovremeno dosta uzak, nizak i nagužvan ljudima u svako doba dana – londonski underground, tj. tube.

Newyorški subway

S druge strane, malo kompliciraniji, gotičkog izgleda, sa sivilom koje stvara nelagodu čim zakoračiš u njega – to je newyorški subway. Klimatiziran i dosta prljav. U skoro tri mjeseca boravka u tom gradu, često sam ga izbjegavala jer je vrlo izvjesno da će ispred tebe stajati gol čovjek koji viče “I am Jesus”, žena s antenama na glavi koja kao da se upravo spustila na Zemlju i to baš u vaš vagon, a nerijetko ćete sresti ljude s oružjem poput noževa ili pištolja. New York je općenito prepun svakakvih luđaka, i baš se takvi lako nađu u podzemnom svijetu. U Chicagu je gotovo isti osjećaj.

Pariški Metropolitain

Pariški Metropolitain ne spada u najčišće metroe svijeta. Jedini ukrasi hodnika su reklamni plakati. Još 1898., kada je počela gradnja, razmišljali su o komforu i povećanju broja korisnika, te su napravili prostrane i ugodne odvojene vagone, dok par novijih linija čini jednu ogromnu gusjenicu. Metro nije superbrz, ali je vrlo jednostavan za snalaženje, razmrežen po svim djelovima grada i predgrađa. Za mene je uvijek bio sigurno prijevozno sredstvo i u 12 godina nisam imala neugodno iskustvo (iako, posljednjih par godina nisam sigurna da je i dalje tako, s obzirom na sva događanja). Bilo je to i moje idealno mjesto za čitanje knjiga ili promatranje ljudi i njihovih navika. Jutrom su se neke žene ritualno šminkale, drugi su uokolo tresli mrvice upravo pojedenog kroasana, treći raspravljali o politici… Za pariške prosjake i svirače-zabavljače metro je idealno “rado mjesto”. Oni su njegov simbol, uvijek ćete ih zateći i često imati priliku uživati u mini koncertu izvedenom pred vama.

Metro u Milanu

Metro u Milanu ni po čemu nije poseban, prosječno je povezan s različitim djelovima grada, ali je zato vjerojatnost da ćete biti opljačkani velika. Organizirane grupice sitnih đeparoša ovdje su super poznate. Isto kao i u Madridu, kojeg na žalost ne pamtim ni po čemu osim što smo za dobrodošlicu bili olakšani za novčanik.

U Stockholmu, Beču, Pragu i Münchenu boravila sam kratko, ali ih pamtim kao prave umjetničke galerije pod zemljom. Švedska prijestolnica je posebna – prava ljepota, moderna umjetnost, puno skulptura, instalacija, oslikani zidovi i plafoni. Idealno za one koji nisu u žurbi i imaju vremena šetati podzemnom.

Jedan od najljepših metroa na svijetu, uz najnoviju nadzemnu željeznicu, zasigurno je Dubai. Kada sam 2009. bila tamo, metro je bio u fazi izgradnje, pa nisam imala priliku vidjeti stanice. Na slikama izgleda ultra moderno, raskošno, od kristala do fontana.

Azijski metroi

A onda sam se susrela s najsuvremenijim metroima, punim dućana i restorana pod zemljom, ugodan ambijent, izuzetno čisti, ultra brzi – Singapur, Hong Kong i Tokyo. Sofisticirane gusjenice, klimatizirani, minimalistički uređeni, sigurni, toliko da svoju otvorenu torbu možete pustiti otvorenu pored sebe, malo odspavati ili prošetati, i najvjerojatnije nitko neće u nju niti pogledati.

Ovaj azijski svijet je drugačiji. Svatko je u svom filmu – 90% ljudi gleda u svoje smartphone, a ostalih 10% meditira. Vrlo rijetko komuniciraju i kad su u paru. U metrou je zabranjeno konzumiranje hrane i pića. Vlada totalna ugoda, mir i tišina. Prosjaka i zabavljača nema. Već znam kada čujem nekog da priča, onako skroz normalno, ali duže od par minuta, da su to ljudi sa Zapada, a ako čujem da troje ljudi nadglasa ostalih 300, onda su to u pravilu Talijani.

Najljepši podzemni hodnici na svijutu

I za kraj sam ostavila meni nejljepše podzemne hodnike na svijetu. Veličanstveni dvorci grada Moskve pod zemljom.

Metro je otvoren 1935. godine i u njemu je korišten mramor, mozaik, granit, vitraji, te je prepun skupltura, bista i spomenika.  Prosječnim radnim danom metro preveze 10 milijuna putnika. Čak 44 stanice imaju status kulturnog naslijeđa. U projektiranju i uređenju sudjelovali su najveći arhitekti i umjetnici ondašnjeg SSSR-a (Susev, Duskin…). U 2. svjetskom ratu koristio se kao “rezervni grad” – u metrou su bila skloništa, rodilište… Rusi iz godine u godinu nastavljaju svoju ambiciju gradnje. Na sadašnjih više od 335,4 km, oni do 2020. godine planiraju povećanje tračnica za 160 kilometara sa 60 novih stanica.

Odlaskom u moskovski metro ne samo da koristimo prijevoz od točke A do točke B već imamo osjećaj kao da šetamo muzejem. Najposjećeniji je metro na svijetu i u 80 godina njegove je usluge prijevoza koristilo preko 150 milijardi ljudi. Točnost polazaka vlakova je 99,99% kroz svakih 90 sekundi i smatra se rekorderom u poštivanju reda vožnje. Ujedno, metro nudi i knjižnicu ruske literature. Potrebno je na uređajima koji su postavljeni na postajama približiti svoj smartphone i ući u virtualnu knjižnicu, te uživati u klasicima Tolstoja, Dostojevskog, Čehova i ostalih.

Legenda

Postoji legenda o nastanku kružne linije metroa, koja nije bila predvidjena u projektu. Kada je arhitekt stavio pred Staljina ideju svih linija koje se račvaju širinom grada, nakon nekoliko minuta promatranja, ustao se sa stolice, odložio šalicu kave na projekt i otišao. Tako je ostao otisak u sredini, a arhitekt je shvatio to kao znak da nedostaje jos samo kružna linija. Ona se danas označava smeđom bojom.

Postoji i praksa koja je uvedena kako bi se olakšalo korištenje metroa slijepim putnicima. Tako npr. linije koje povezuju centar i periferiju grada, muški glas najavljuje stanice pri kretanju prema centru, a pri kretanju od centra prema periferiji ženski glas. Zbog odlične akustike na stanici Kropotkinskaja svake se godine u čast proslave rođendana metroa održavaju koncerti. Sigurna sam da sustav podzemne željeznice u Moskvi sa svojom raskošnom dekoracijom može zadiviti svakoga tko ga prvi put posjeti, posebno zato što je to jedini metro na svijetu takvog tipa uređenja, arhitektonsko – umjetničko djelo.

Način života

Metro, tube, subway, mtr itd., bili oni praktični, moderni, lijepi, brzi, raskošni i čisti ili turobni, nelagodni, neuredni, kakvi god da su, simbol su urbanog života ili rutina putovanja milijunima gradskih stanovnika. Svi zajedno nose jedno nepisano pravilo ponašanja koje je dio kulture podzemnog javnog prijevoza. U njima se ljudi ne gledaju u oči, ne zadržavaju poglede. Ljudi u njima sebe drže za sebe.

 

Tijana Piljan Maretić

Putuj sa mnom

Mama, supruga, ambasadorica hrvatskih proizvoda za Aziju s adresom u Hong Kongu, praktikantica yoge, zaljubljenica u putovanja i mjesta na kojima još nikada nisam bila.

WordPress Ads